Pismo od mene za budućnost

Danas sam usred svog života - ako navršim 100 godina. Ne bih imao ništa protiv da dostignem 100 da nije bilo samozadovoljnih očiju najmlađeg, koji će se bojati moje bliske smrti, pokriti me brigom i pričati o meni iza mojih leđa. Hoće li čovječanstvo ikad prestati računati vijek ljudi?

S 20 godina nikada nisam zamišljao da ću tako mlad stići s 50 godina. Htio sam napisati ovaj zapis kako bih ga čitao u budućnosti, sa 100 godina, i pomisliti: kakav sam dobar život imao. Množim ruke u zadacima kuće, djece i posla i shvaćam da je ovo najbolja životna faza. Ali ne varam se: vrijeme će doći neumoljivo, a s tim, ako poživim, i 100 godina. Neću imati svoje okretne ruke da držim konop svog svijeta, niti snagu da tako žestoko kročim na zemlju kao sada. Bože moj, kako sam snažna i ljuta, kako imam jak glas i mišiće, tako sam u najboljim godinama. S 20 godina bio sam samo projekt, san onoga što sam postao. Da, s radošću shvaćam da sam postao svoj san.

Možda zato pišem sada, da bih se proslavila u budućnosti.

Kad napunim 100 godina, želim samo jedno, budući da će mišići zauvijek oslabiti - da je um dobro pročitati ovaj tekst i razmisliti: kakva je radost bilo živjeti, preći svijet u aleluji, imati snage odgajati dvije kćeri i napraviti karijeru samo riječima. Riječ sam napravio karijeru! Nije mi trebalo ništa drugo. Samo glagol, pridjev, zarez, odlomak. I s tako malo, tako zanemarenih stvari napravio sam karijeru. Nadam se da ću za svojih 100 godina biti proslavljen jer sam izgradio karijeru punu riječi ...

Odjednom mi je jako žao zbog pomisli da će mojim kćerima nedostajati čvrstina kakva sam imala s 50. Nedostajat ću i s 50 i propustit ću svoj prolazak kroz život, ako u nekom trenutku budem svjesna svoje smrti.

Ostavljam ovaj zapis kao da su to fotografije mojih kćeri u djetinjstvu.

Gledam i vidim kako sam se dobro brinula o njima, kako sam bila majka kakva sam željela biti. I to je sve što je najsvetije na ovom svijetu. Bila sam majka o kojoj sam sanjala. S 50 godina sam osoba koju sam sanjao s 20 godina, a sa 100 se nadam da ću biti osoba koju sam sanjao s 50 godina.

Ali bojim se 100, jer ću biti krhka. Nitko ne može toliko dugo održavati toliko mišića. Pusti me barem da nazdravim. Uvijek mi se sviđalo kad bih mogao podići čašu i reći: aleluja, aleluja. Neka ovaj tekst bude zapis, fotografija moje snage i hrabrosti. S 50 godina sam osoba o kojoj sam sanjala. Tim Tim.

CLAUDIA NINA - [email protected]

Pročitajte i ostale priče Claudie Nine u rubrici Priče koje život govori. Posjetite i službenu stranicu autora.

Claudia Nina

Sva moja fikcija ima malo priznanja - osobnog ili tuđeg života. Mislim da sam tu pomamu za brigom o svijetu donio iz novinarstva i, na neki način, pretvarajući odraz ovog svijeta u sebi u tekst. Imam objavljenih 13 knjiga - od ljubavne do dječje, preko kratkih priča i eseja. Mislim da nedostaje samo poezija, ali dugujem joj.